Video u kojem poznata osoba preporučuje sumnjivu investiciju ili obećava brzu zaradu može izgledati uvjerljivo, čak i kada nikada nije izgovorila te riječi. Isti postupak može se primijeniti na bilo koga ko je na internetu ostavio dovoljno snimaka svog lica i glasa. Vještačka inteligencija omogućava stvaranje realističnih imitacija bez znanja i pristanka osobe koja je na njima prikazana.
Danska želi jasnije zakonski urediti takve slučajeve. Prijedlog izmjena Zakona o autorskom pravu, predstavljen 8. oktobra 2026. godine, predviđa zaštitu ljudi od realističnih digitalnih imitacija njihovih ličnih obilježja, uključujući izgled i glas. Prijedlog je prošao prvo čitanje u danskom parlamentu 22. oktobra i upućen je na daljnju parlamentarnu raspravu. Zasad, dakle, nije riječ o zakonu koji je već stupio na snagu.
Ova inicijativa otvara važno pitanje i za Bosnu i Hercegovinu: kako zaštititi nečiji identitet kada tehnologija omogućava da ta osoba izgleda kao da govori ili radi nešto što se nikada nije dogodilo?
Šta Danska želi promijeniti?
Danski prijedlog polazi od jednostavne ideje: realistična digitalna kopija nečijeg izgleda, glasa ili drugih prepoznatljivih fizičkih obilježja ne bi se smjela učiniti dostupnom javnosti bez pristanka te osobe.
Zaštita bi obuhvatila i digitalne imitacije umjetničkih nastupa i izvedbi. To je važno za pjevače, glumce i druge izvođače čiji se glas, izgled ili nastup mogu kopirati i koristiti u novom sadržaju bez njihovog učešća.
Prijedlog je predstavljen kao dio političkog dogovora iz juna 2025. godine, kojim je danska vlast, uz podršku više političkih stranaka, najavila jaču zaštitu ljudi od digitalnih imitacija.
Važno je, međutim, razlikovati predloženu zaštitu od opće zabrane korištenja vještačke inteligencije. U središtu inicijative nisu svi sadržaji nastali uz pomoć AI-ja, nego realistične imitacije konkretnih osoba i umjetničkih izvedbi koje mogu stvoriti pogrešan utisak da je riječ o stvarnom snimku.
Zaštita identiteta ne smije postati zabrana satire
Zakonska zaštita mora imati jasne granice. Karikatura, parodija, satira i kritika vlasti ili društva imaju posebnu ulogu u javnom prostoru i ne bi ih trebalo poistovjećivati s prevarama ili zlonamjernim lažnim snimcima.
Danski prijedlog zato predviđa izuzetke za određene oblike satire, parodije i kritike. Njihov tačan domašaj i primjena predmet su parlamentarne rasprave, pa bi bilo pogrešno tvrditi da je svaka moguća situacija već razriješena.
Granica je posebno važna kada se digitalna imitacija koristi za obmanjivanje javnosti, narušavanje nečijeg ugleda ili lažno predstavljanje. Cilj zaštite treba biti sprečavanje zloupotrebe identiteta, a ne stvaranje pravnog sredstva za ušutkivanje opravdane kritike.
Prema prijedlogu, zaštita bi mogla trajati do 50 godina nakon smrti osobe. Ta odredba pokazuje da se pitanje ne svodi samo na privatnost živih ljudi nego i na način na koji se digitalno naslijeđe i prepoznatljivost pojedinaca mogu koristiti nakon njihove smrti.
Evropska pravila ne rješavaju svaki problem
Akt Evropske unije o vještačkoj inteligenciji, poznat kao AI Act, u članu 50 propisuje obaveze transparentnosti za određene sisteme i sadržaje nastale ili izmijenjene uz pomoć AI-ja. To uključuje obavezu označavanja deepfake sadržaja u predviđenim okolnostima, uz određene izuzetke.
Ipak, obaveza da se sadržaj označi kao vještački generisan nije isto što i pravo osobe da zabrani neovlaštenu upotrebu svog lika ili glasa.
Oznaka može upozoriti publiku da je snimak lažan, ali sama po sebi ne sprečava da sadržaj bude objavljen, podijeljen ili iskorišten za prevaru. Niti automatski uklanja štetu koja je već nastala.
Zato su potrebna dva komplementarna pristupa: pravila koja zahtijevaju transparentnost i jasna prava koja pojedincima omogućavaju da reaguju kada se njihov identitet zloupotrijebi.
Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu?
Bosna i Hercegovina već ima pravne mehanizme koji mogu biti relevantni za pojedine slučajeve zloupotrebe nečijeg lika, ugleda ili ličnih podataka. Međutim, zaštita zavisi od konkretnih okolnosti, pravnog osnova i načina na koji je sadržaj napravljen i korišten.
To ne znači da je svaki slučaj deepfakea pravno nepokriven, ali ni da postojeća pravila automatski nude jednostavan odgovor za svaku novu vrstu digitalne imitacije.
Problem je i praktičan. Osoba čiji je lik zloupotrijebljen može se suočiti s pitanjima nadležnosti, dokazivanja, odgovornosti autora i daljnjeg širenja snimka. Čak i kada postoji osnov za pravnu zaštitu, postupak može biti sporiji od širenja sadržaja na društvenim mrežama.
Zato bi bilo korisno otvoriti stručnu i javnu raspravu o tome treba li Bosni i Hercegovini poseban, jasno definisan oblik zaštite od realističnih digitalnih imitacija. Takav pristup mogao bi preciznije urediti korištenje lika, glasa i drugih prepoznatljivih obilježja, uz odgovarajuće izuzetke za umjetnost, satiru i javni interes.
Posebno je važno razmotriti djelotvorne postupke za prijavu zloupotrebe i zahtjeve za uklanjanje nezakonitog sadržaja. Pri tome treba jasno odrediti odgovornosti, rokove i pravne lijekove, bez pretpostavke da bi samo uklanjanje sadržaja moglo poništiti svu štetu.
Tehnologija se mijenja brže od povjerenja
Deepfake više nije samo pitanje poznatih ličnosti ili zabavnih manipulacija na internetu. Može poslužiti za finansijske prevare, lažno predstavljanje, ucjenu i narušavanje ugleda običnih ljudi. Što su imitacije uvjerljivije, to je važnije da pravila jasno razlikuju dopušteno stvaralaštvo od zloupotrebe tuđeg identiteta.
Danski prijedlog još prolazi zakonodavnu proceduru, pa njegov konačni oblik i praktični učinci tek trebaju biti poznati. Ipak, rasprava koju je pokrenuo važna je i izvan Danske.
Za Bosnu i Hercegovinu pouka nije da treba nekritički prepisati tuđi zakon. Potrebno je procijeniti postojeće propise, utvrditi gdje zaštita nije dovoljno jasna i pronaći ravnotežu između ličnih prava, slobode izražavanja i razvoja tehnologije.
Lice i glas nisu samo podaci koje je moguće kopirati. Oni su dio identiteta osobe. Zakonodavstvo bi trebalo omogućiti da se taj identitet zaštiti i u situaciji kada digitalna imitacija postane gotovo nerazlučiva od stvarnosti.
Izvori:
- Danski parlament, Prijedlog zakona L 49 – zaštita ličnih obilježja od digitalnih imitacija.
- Evropska komisija, Član 50 Akta EU o vještačkoj inteligenciji – obaveze transparentnosti.
